Svibanj je vjerojatno uz lipanj, mjesec u kojem ima najviše dojava o pronađenim pticama poletarcima. Pronađeni poletarac odmah se uzima s ceste, odnosi u kuću i proglašava siročićem kojeg treba njegovati, a neki bi ga i zadržali kao kućnog ljubimca, sto je krajnje nesavjesno i neodgovorno prema ptici.

 

Međutim stvarnost je drugačija i razlikuje se od vrste do vrste i okruženja u kojem ptica obitava, odnosno mjesta gdje je stanište-gnijezdite određene vrste ptica. Odrasle ptice u doba gniježđenja znaju odabrati lose mjesto za gnijezdo, koje je lose stoga sto stoji iznad vreve grada, prometnica, trgova, raznih čvorista i sjecišta puteva ljudi, ukratko mjesto koje nije pogodno za izlijetanje mladih poletaraca iz gnijezda.

 

Ali da se osvrnemo i na to sto je ptica poletarac? Poletarci su mlade ptice koje osjetivši spremnost da napuste gnijezdo, izlijeću na zemlju, okolnu vegetaciju, ukratko samo da nisu u pretijesnom gnijezdu i tu ih roditelji nastavljaju hraniti sve dok ne odrastu dovoljno da sami traže hranu. Poletarci jačajući sve vise prate roditelje, koristeći krila i polako se počinju gledajući svoje roditelje, hraniti i koristiti kljun i tako se sve vise osamostaljivati dok na posljetku vise neće trebati roditeljsku brigu.

 

Znaci najkrhkije doba ptice i ujedno najizloženije i najopasnije, je doba poletaraca. Poneki savjeti koji ovih dana kolaju od udruga koje sebe drže autoritetom za pitanja ptica, govore i o vraćanju vrana na isto mjesto gdje su pronađene, ako su prethodno bile odnesene smjernošću ljudi koji su mislili pomoći ptici.

Vraćanje na isto mjesto u slučaju ispale vrane, ne samo da nema smisla ako ptica ne može letjeti, već je i nevjerojatno opasno i pogubno za pticu koja se naselila u gusto naseljenom području.

 

Takve ptice uopće nemaju niti malo šanse za preživljavanje, poslušali se takav savjet. Vrane koje se već dobro služe krilima ne trebaju se dirati već ako je moguće(ako ih recimo kisa prizemlji) staviti u obližnju vegetaciju, na stablo crnogorice po kojem se mogu popeti do vrha.

 

Vrana gačac(Corvus frugilegus) po našem istraživanju do sada, nikada nije preživjela boravak na zemlji ispod gnijezda. Stradavale su od gladi (jer su gacci vrlo plahe i plašljive vrane) i štetočina koje su ih ako ne danju hvatale noću. Prosjek najviše 4 dana mogu izdržati.

Stoga je uputno svakog nađenog gacca skloniti sa ceste i kontaktirati broj stručnjaka specijaliziranih za ptice da vam daju savjet sto i kako dalje. Uglavnom othranjene vrane gacci uspješno se uklapaju u jato istovrsnika. To je stoga sto su gacci jatne ptice i snaga im je upravo u tom zajedništvu koje čini homogeno jato.

U takva jata na zimskoj seobi iz hladnijih krajeva ili na skitnji naših jata, u našim krajevima, priključuje im se i čavka(Corvus monedula) koja ovdje nalazi sigurnost dok traži hranu.

 

Ali vratimo se sivoj vrani(Corvus cornix) koja nastavlja hraniti ispale mlade. Takve mlade nedorasle vrane isto tako treba skloniti sa područja opasnih po život vrane(prometnice, ulice bez vegetacije itd) i svakako kontaktirati specijalizirano društvo za pomoć pticama.

 

Ako ste odlučili pomoći mladoj vrani, premladoj za let, uz stručnu pomoc možete ju othraniti do veličine dovoljne Za let i onda i samo tada, vratiti na približno isto mjesto. Tada ste povećali mladoj vrani šansu da preživi.