Ako nam je mlada ptica insektivor uz osnovnu hranu brikete možemo joj davati i brašnene crve ili insekte. Ptice kojima možemo davati gliste i spadaju u insektivore su kos,drozd,čvorak, slavuj, crvendać i palčić od manjih. A od većih vranarice svih vrsta,pupavac, patkarice, rodarice pa i grabljivice.

Glistu ne smiju jesti jer ne apsorbiraju blato iz gliste i njenu sluz kojom je obavijena, muharice, pastirice, laste i čiope crvenrepke, djetlovke, zviždaci i trepteljke, ševe, kraljići,zebe, strnadice, trstenjaci, sjenice svih vrsta, brgljezi i puzavci, svračci, grmuše, vrapci svih vrsta. Od granivornih ptica niti jedna ne smije jesti glistu jer one nemaju niti organizam za takvu hranu pa lako uginu od te hrane. Jer sva hrana koju jedu odlazi u voljku pa tek iz voljke gdje se pomalo razgradi specijalnim enzimima u želudac. Da pojedu glistu ona bi još u voljci bila živa ili da i nije živa bila bi neprobavljena i takva završila u jednjaku i želucu gdje bi slaba želučana kiselina granivora podbacila.



SMJEŠTAJ NAĐENE MLADE PTICE



Kako smjestiti mladu pticu adekvatno i ispravno? Pticu ovisno o kojoj se vrsti radi smještamo ako je još bez perja, u kartonsku kutiju koja će biti adekvatnih mjera prikladnih vrsti koju smo pronašli. Kutiju obložimo na dnu s ručnik papirom koji odlično upija vlagu i izmet i lako se i brzo mijenja bez nepotrebnog uznemiravanja ptice. Slame i sjena kako neki imaju u praksi su neefikasna stelja i uz to opasna po zdravlje ptice.

Sijeno i oštra slama nemaju moć upijanja pa izmet ostaje ispod te se svakim pritiskom može spojiti s nožicama ptice te stvoriti infekciju, osim toga slama može završiti u oku ptice i ozbiljno nadražiti sluznicu oka te stvoriti upalnu infekciju koju onda moramo liječiti preparatima i koja traje i ometa pticu pri odrastanju, uz to u gnijezdima ptica nalaze se u podlozi gnijezda koja je od sijena, slame i kudelje, travki nastanjuju paraziti, grinje, tekuti, perojedi i ostala gamad koja pije krv ptice i može ju dosta iscrpiti te oslabiti da ne napreduje. Ta činjenica je dovoljna da takvu podlogu ne stavljamo na dno kutije gdje držimo mladu pticu.



KAKO HRANITI PTICU?


Hranimo pticu uvijek s pomagalima koja su tupa da ne oštetimo nepce ptice pri hranjenju. Znači pincete su nepotrebne i znaju zbog pomičnosti dijelova koji se otvaraju i stišću biti dosta nezgodne za rukovanje odnosno unašanje hrane u kljun odnosno ždrijelo mlade ptice. Možemo upotrijebiti drvca tupa poput čačkalice za zube slomljenog vrha i možda još dodatno izbrušene brusnim papirom, ili drvca koje je s jedne strane konusnog profila i služi za blago nabadanje komadića hrane ili crva, insekta, voća itd.



SMJEŠTAJ PTICE PO UZRASTU



Kako ptica raste tako i smještaj biva drugačiji i svakako od vrste do vrste taj prostor se mijenja. Lastavice i čiope recimo nikada ne smiju u krletku jer njihova krila duga i precizna u sudaranju s rešetkama krletke mogu biti oštećena i ptica više ne može njima letjeti. Ima još gorih scenarija koji završe provlačenjem krila kroz rešetke i lomom.

Vrapci mogu u krletku do puštanja baš kao i zebe, grmuše i sve vrapčarke koje skakuću po grančicama. Ima iznimaka ptica koje su malo nemirnije i aktivnije po prirodi od drugih te se više puštaju iz krletke i krletka im služi kao spavalište.

Kos je ptica koja je vrlo nemirnog duha i kao mala to ne pokazuje toliko kao onda kad je u fazi osamostaljivanja. Ispočetka može u krletku dok se othranjuje ali veću. Probava kosa je vrlo brza pa je bolje tako da ne gazi po vlastitom izmetu kojeg ne stignete odmah očistiti. Kad je kos malo veći tj u fazi letenja trebalo bi ga staviti u letarku ili volijeru gdje može vježbati krila i potpuno se odvojiti od hranitelja te osamostaliti u hranjenju. Uopće uvijek su mekokljunci življeg ponašanja od tvrdokljunaca. To proizlazi od činjenice da su mekokljunci većinom lovci i imaju urođen instinkt za lovom. Ta činjenica nam pomaže jer mekokljunce sa sigurnošću možemo pustiti u pravo vrijeme i biti sigurni da se ptica svakako zna brinuti o sebi. Par dana prije puštanja napravimo te ponudimo ptici živu hranu u vidu insekata ili adekvatne hrane kojom se ptice njene vrste hrane u prirodi. Kada se uvjerimo da ptica lovi takvu vrstu hrane i jede svakako možemo biti sigurni da će jesti živu hranu i vani.



PUŠTANJE PTICA U STANIŠTE



Ptice u fazi osamostaljivanja obično postaju plahije i odmiču se od hranitelja te više koriste krila. Dosta su nemirne u krletci i skakuću s jedne prečke na drugu. To je doba puštanja i pticu treba pustiti na mjesto gdje ima sve uvijete za život, hranu, vodu, pripadnike svoje vrste kao i sklonište. Kada smo našli mjesto koje ispunjava sve navedene uvijete, puštamo pticu. Ptica se pušta rano ujutro da bi imala dosta vremena da upozna stanište i počne tražiti hranu, vodu i mjesto za spavanje. Ako se ptica pusti ranije tj u uzrastu u kojem još ne leti kako treba tj nije u naponu snage onda se može dogoditi da ptica u slučaju gladi potraži hranitelja kao alternativni izvor hrane i sigurnosti i u tom slučaju propadne jer se ne oslanja još na sebe. Onaj drugi scenarij je kada se ptica ne pusti u naponu snage i tada prođe ono doba u prirodi koje je idealno, ptica izgubi formu, zamara se letači, promijeni ishranu, veže se na hranitelja i tu je kraj. Jer ptica treba puno vremena poslije toga da opet uđe u formu koju bi onda trebala stjecati u letarci, letargija postaje jača od refleksa i instinkta za traženjem hrane i opreza, izmijenjene su navike, ishrana, slabiji je imunitet i još puno toga što dovodi pticu u bezizlazno stanje. Zato sam napisao ova uputstva tj osnovna uputstva za pravilno postupanje pri pronalasku ptice, da bi pticu mogli pustiti i reći da je stvarno spašena. Jer samo puštena ptica je spašena.

Manuel Jacmenović